Necip Memili u reportaži Fox TV-a govori o sličnostima koje dijeli sa novim serijskim likom, svojim manama...

Necip Memili u reportaži Fox TV-a govori o sličnostima koje dijeli sa novim serijskim likom, svojim manama, životnim uvjerenjima, djetinjstvu i porodici 🙂🙃

🔹️ Tako je lijepo vidjeti vas ponovo na kanalu FOX nakon serije "Zemlje bezakonja". Dobro nam došli nazad! Ovog puta izlazite pred svoje fanove sa serijom "Devastirano". Šta biste rekli o seriji, šta očekuje publiku?

N: Najprije, bolje vas našao. Veoma je prijatno ponovo biti na FOX-u, jako je lijepo i posebno raditi na ovom poslu jer je ovo adaptacija TV serije iz moje mladosti "Beverly Hills, 90210". Ali mislim da je naša malo dramatičnija. Igrao sam previše loših momaka u onim projektima koje sam radio dugo vremena, možda zato što sam birao da tako izgleda. Međutim, svi ti likovi su imali pravu stranu za mene i moj je posao bio da to predstavim na najbolji način. Ali nakon toliko loših momaka koje sam igrao s mnogo ljubavi, Darmaduman za mene ima novu dimenziju. Harun je veoma dobar lik, ima blizance, jako je moderan, razumljiv, konstruktivan porodični čovjek. U razgovoru sa svojim menadžerom Ahmetom, rekao sam da želim da igram lik koji je više u kontaktu sa životom, bliže realnosti a manje utopiji. Ovo je bila poruka i Ahmetu i svemiru. Veoma sam srećan što je ta poruka primljena i što ću igrati takvog lika. Porodica, prijateljstvo, jedan druželjubiv posao. Porodica se nakon mnogo godina vraća u kuću svoga oca, odnosno vraćaju se u kuću moga lika Haruna. Kao da se teleportuju nazad u 1980-e i 70-e. Nadam se da će se svidjeti i publici.

🔹️ "Devastirano" je izvorna adaptacija "Beverly Hills, 90210". Da li ste pratili ovu seriju koja je bila izrazito popularna tokom 90-ih?

N: Pratio sam. Naravno, ne sjećam se sada svakog detalja pojedinačno, ali vrlo dobro pamtim imena Brenda i Brandon.

🔹️ Kako ocjenjujete adaptaciju? Koje promjene ili sličnosti ste uočili kada ste čitali scenario?

N: Oni su porodica koja se preselila na Beverly Hills, a mi se iz Eskišehira vraćamo u Istanbul, ne znajući šta će biti sa nama. Zapravo, to je ono što nam je zajedničko. Idemo na mjesto koje je životno složenije, od mjesta gdje se ljudi upoznaju i pozdravljaju do mjesta bez pozdrava. Mislim da je ovo upadljiva tačka sličnosti.

🔹️ U seriji igrate lik Haruna. Kao što ste već rekli, on je otac blizanaca i jako je dobar otac. Pored toga što je dobar otac, u seriji ćemo svjedočiti njegovoj prekinutoj vezi sa svojim ocem koga nije vidio 25 godina. Šta biste željeli reći o Harunu?

N: Kada sam prvi put pročitao opis Harunovog karaktera, jako mi se dopao. On je miroljubiv, humanista, čovjek koji brine o pravu i zakonu, bez da ikoga razljuti, i uvijek to iskazuje. Trudio se da svoju djecu odgaja u tom duhu, dajući sve od sebe da ih učini individuama. Vaspitavao ih je na način da mogu sami donositi odluke. Pošto je u prošlosti odrastao u represivnijoj porodici, nije mu bilo dozvoljeno mnogo toga, pa je morao i studirati negdje pod pritiskom porodice. Onda nije želio na fakultet koji je upisao, te je nastavio svojim putem - novinarstvom. Zaljubio se u ženu, mnogo je volio i dobili su blizance. On je humaniji čovjek koji živi modernijim životom, ali zbog toga što nije mogao podnijeti opresivnu narav svog oca, kome se divio u mladosti, 25 godina se nije vratio u očevu kuću, a oca jedva da je vidio. Majku je upoznao sa djecom onda kada je otac bio odsutan. Iako djeca manje-više poznaju svoju baku, djeda uopšte ne poznaju. Takođe, svog oca poznaje toliko dobro da zna da za njega ne postoji od dana kada je napustio kuću zbog događaja iz mladosti i nikada se nije vratio. Ali počinju da se dešavaju takve stvari u kojima povratak biva jedino što preostaje. Za Haruna je vraćanje nazad kao prinuda.

🔹️ Može li se reći da će nam ova serija pokazati kako trebamo cijeniti svoje najmilije, jer vrijeme brzo leti i porodica mora imati posebno mjesto u životu svakoga od nas?

N: Definitivno. O tome vjerovatno govore mnogi filmovi, predstave i TV serije koje su do sada snimljene u svijetu. Da li je porodica uvijek u pravu, to je diskutabilno. Odgovor je drugačiji za mene, drugačiji za vas. Ali ako ćemo generalizovati po onome da pored suvog gori i mokro, da, porodica je sve. Prisustvo porodice vama može biti poput olakšice. Ovo je dobro objašnjenje. Jer dobre stvari se uvijek mogu dogoditi tamo gdje je jedinstvo i zajedništvo, ljudi mogu pronaći više pravih stvari kada podržavaju jedni druge, a kroz odgovornost prema zajednici mogu naučiti da žive smislenije i promišljenije. "Devastirano" je posao koji ćemo oživljavati tražeći način da se greške isprave. Nećemo okretati glavu pred grešakama mladih ljudi, nas samih ili naših roditelja. Već je na tome ime "Devastirano".

🔹️ U razgovoru sa svojom majkom, Harun kaže „Svako ima tri mane”. Može li se znati koje su vaše 3 mane?

N: Imam mnogo mana. Sigurno više od 3. Npr. greška mi je što ne slušam previše. U poslednje vrijeme pokušavam da obratim pažnju na to. Nekada preuzimam radnje koje nisu u skladu sa željama ljudi. Neka ovo bude moja prva greška. Brzoplet sam. Vjerovatno zato što sam Blizanac u horoskopu. Ne mogu kvalitetno iskoristiti vrijeme u životu. Ponekad djelujem bezbrižno. U Adani kažu „komotniji od Aladaga” za onoga koji je previše opušten. Ovo je možda moja druga greška. Jedna od mojih mana je i to što imam roštilj. Volim roštiljanje.

🔹️ Govorili se da izlazak iz prethodnih likova može ostaviti deformacije. Kao i da se trudite da njihovu mimiku i emocionalna stanja ne odražavate na novom liku. Da li vam je lik Haruna u tom smislu predstavljao izazov? Kako ste se pripremali za lik?

N: Definitivno izazov za mene. Kad se normalno pogleda, on je običan, fakultetski diplomac, čovjek sa dvoje djece, onaj koji pokušava da gleda na život sa pozitivnije strane. Npr. izlazak iz lika Džumalija Kočovalija u "Jami" bio je vrlo lagodan jer ja uopšte nisam takav. Ali Harun je već izazov jer on liči na Necipa, Harun mi je jako blizak. Na neki način, to je situacija gdje obavljam posao tako što pokušavam da budem svoj.

🔹️ Harun očigledno pokušava da uspostavi prijateljski odnos sa svojom djecom. Da li je danas važnije uspostaviti prijateljsku vezu sa djecom ili autoritet roditelja uvijek treba da bude u prvom planu?

N: Pretpostavljam da mišljenje o ovome varira od osobe do osobe. Meral Çetinkaya u seriji glumi moju majku. U prvoj epizodi ima repliku u kojoj kaže: „Djeci ne trebaju prijatelji, djeci trebaju roditelji. Djeca biraju prijatelje. Ali ne mogu izabrati roditelje. Potrebni su im ljudi koji će im pomoći, uputiti ih šta da rade kad naprave grešku ili pokušaju nešto učiniti.” Neki ljudi se slažu sa ovim, neki ne, ali ja odgajam svoju ćerku da bude jedinka poput moje djece u seriji. Čak i u najmlađem uzrastu želim da ona sama donosi odluke, a ako se ja uvijek budem ponašao tako, siguran sam da će mi dijete postavljati pitanja i željeti da čuje moje mišljenje o nečemu što će raditi u budućnosti. Možete biti prijatelji sa svojom djecom, sve dok im pomažete da stvore takav način razmišljanja po kome mogu uočiti ono što vam se ne sviđa ili ne odobravate, pa će onda razgovarati sa vama. Dajte im do znanja da sami mogu postići mnogo toga, a ako ne mogu, iza toga ne stoji ništa loše i uvijek mogu pronaći ispravnost u konsultaciji sa roditeljima.

🔹️ Vaša ćerka će uskoro napuniti 3 godine. Kakav otac pokušavate da budete? Ako bismo ovo pitanje postavili vašoj supruzi, šta bi ona rekla?

N: Moja ćerka raste u veoma zanimljivoj kući. Uči o mom rodnom gradu, kulturi u kojoj živim, mojim shvatanjima. Od majke saznaje još mnogo evropskih stvari. Zato ima tako lijepu, orijentalističku stranu, ali to mogu reći i za Didem, ona ima isto razmišljanje. Naravno, naša ćerka će do određenog vremena odrastati pod našom zaštitom i nadzorom, ali želimo da sama odlučuje i trudimo se da je tako odgajamo. Konsultujemo se i sa pedagozima i sa ljekarima. Recimo, trenutno doživljavamo nešto što se zove "teribble two": Dijete će napraviti mnogo grešaka dok ne pronađe istinu, ali roditelji djeluju onda kad mu vide suzu u oku dok griješi. Brinemo se da u njenim očima ne bude suza. Ali biće grešaka i nepravdi kroz odrastanje... Mi i dalje griješimo.

🔹️ "Devastirano" je zapravo priča o odraslima koji ponovo pronalaze sebe. Čega se sjetite kada pomislite na svoje detinjstvo? Šta ste sakupljali u prošlosti, koje su vam bile omiljene igre?

N: Imam scenu u 1. epizodi. To je scena u kojoj, kada se godinama kasnije probudim u svojoj sobi, vidim i prepoznam mnogo svojih igračaka. Kada sam vidio te igračke, vratio sam se u svoje detinjstvo. Naočare za igranje igrica, klikeri, tetris, avioni, čepovi od staklenih flaša... Tada sam se stvarno vratio u eru 80-ih, svoje djetinjstvo. Imao sam puno igračaka i jako sam se zabavljao kod kuće. Odrastao sam u malom kraju. Odlično sam se provodio u kući sa dvorištem. Moje djetinjstvo je bilo tako zabavno. Harun je takođe imao jako ugodno djetinjstvo i skupljao je lijepe igračke. Istovremeno je znao da crta. Zakleti roker je slušao muziku i skupio veoma dobre albume. Npr. moj Vokmen je još uvijek u mojoj sobi.

🔹️ U našem prethodnom intervjuu, rekli ste: „Volio sam da pričam priče kroz koje je neko prošao na tragikomičan način. Moja tetka Sevda je to prva primijetila.” Na neki način, ključni događaj koji vas je doveo do današnjeg dana je to što je vaša tetka prepoznala potencijal u vama, zar ne?

N: Zapravo, nije baš tako. Demet Akbağ je znala reći: „Kako je ovo profunkcionisalo, kako sam dospjela ovdje? Samo sam zbijala šale kod kuće i zasmijavala ljude.” Tako sam i ja znao da prepričam događaje na komičniji način, a moju tetku je to jako zabavljalo. Kada je to shvatila, rekla je: „Pošaljimo negdje ovog klinca, neka uradi nešto.” U pozorištu u Adani sam počeo kao amater, i dok sam igrao u njihovoj grupi, brat iz Teatra opštine Sejhan je rekao: „Dođi, da vidimo.” Poveo me u Sejhan, gdje sam učio kako se radi ovaj posao, pomagao sam im u pozorišnoj zajednici, obavljao sam šegrtovanje. Postoji čitav jedan proces od polaganja ispita na konzervatorijumu do dolaska u Istanbul i odrađivanja ovog intervjua sa vama danas. Uvijek se nađe neko ko vam pomogne da napravite prvi korak, a za mene je ta osoba bila tetka Sevda. Zahvalan sam joj.

🔹️ Na samom kraju, željeli bismo čuti nešto o vašem psu Maçi...

N: Maça je najslađi ljubimac, drug, prijatelj. Dobio sam ga zahvaljujući prijatelju koji ga je našao u autu. 7 godina je sa mnom. Imamo nevjerovatan odnos. To je ekskluzivna vrsta pas. Mnogo je smiješan. Obožavani pacijent od 45 kilograma, životinja koja skače na svakoga i traži da se mazi. On je raspoložen, veseo i srećan, a mi smo srećni što je srećan. Primijetio sam da mi pruža spokoj i pomaže da očuvam svježinu. Maça je prvo stvorenje koje mi je omogućilo da preuzmem odgovornost prije nego što se rodila moja ćerka.

Preuzeto iz Cukur - Jama grupe.

#darmaduman