Komentar gledatelje sa Fb
" Sinoć sam odgledala Očevu violinu. Dugo nisam pogledala turski film, ovaj mi je dobrodošao. Uživala sam u njemu od početka do kraja. Jako je poučan, dosta se toga nauči jer i toga ima uživo itekako.
Dva brata Mehmet i Ali su razdvojeni od djetinjstva, Mehmet je poznati violinista dok Ali mora mukotrpno radit da bi izdržavao sebe i kćeku. No život je jako čupav. Ali je utvrđeno da umire i nema lijeka. Umire a Ozlem njegova kćerka će ostati sama. U novinama ugleda da mu se brat vraća u Tursku i otiće na njegov koncert da bi ga zamolio za uslugu, da kad umre, vodi brigu o Ozlem. Mehmet što je samoživ, arogantan i promjenio se dosta, neće prihvatiti nikako. Osim što su braća oni i iste ožiljake dijele iz prošlosti. Mehmet je ljut jer ga je brat ostavio kad ga je najviše trebao. No nije ništa kako se čini. Ali ga nije ostavio, već mu je dao šansu da se on spasi jer za njega je bilo nemoguće.
Ozlem ona će spojiti braću koja se godinama nisu čuli. Iako je Ali mrtav, napokon će istina ugledati svjetlo dana. I violina ih veže, ta muzika koju osjećaš dušom i srcem.
Ozlem će pripast ujaku na brigu i on će uz nju naučiti iznova sve i postat ono što je nekada bio.
Uz Ozlem on će postati potpun. Suna također njegova žena isto će zavoljeti malenu. A mala je toliko pametno dijete da sve kao velika zna.
Ipak sama uz oca sve je morala da nauči.
Najviše mi se svidjelo ono što je Ali rekao, " Svaki čovjek ima svoju melodiju, ako samo imaš vremena poslušati ih." to je istina svi mi imamo svoju melodiju samo onaj tko razumije će poslušati.
Preporučujem ovaj izvrstan film. Engin Altan me oduševio a tek malena, predivni su oboje i slatko je bilo gledati njihovo razvijanje odnosa.
Stoga uživajte jer se nećete pokajati nimalo. Ponešto ćete naučiti. ❤️
Ocjenu dajem čistu 5 💜"
Primjedbe
Objavi komentar
Pozdrav hvala vam na komentarima